Meni je ipak najdraži početak

Start. Novi posao. Nova stranica. Novi početak. Početak tjedna i to radnog. Konačno.

Prije nekoliko mjeseci imala sam i više nego dovoljno slobodnog vremena pa sam razmišljala o novom početku. Novom poslu. Drugačijem. Promjeni. Poslovnom početku. Poduzetništvu. Raditi za sebe? Ili za nekoga? Što zapravo želim? Što mi ustvari nedostaje? Više od dvadesetak godina svakodnevnog uobičajenog odlaska na posao ostavilo je trag. Posao je bio vrlo dinamičan i stalno je nešto bilo hitno. Klijenti su zvali obično pod kraj radnog vremena, a što se više približavao vikend, pozivi su bili učestaliji i „važniji“. Sve je moralo biti gotovo „jučer“. Uglavnom stalno sam imala osjećaj da sam još nešto trebala napraviti. I kada sam išla na zasluženi godišnji odmor, klijenti se nisu ustručavali zvati.

I onda odjednom ništa. Kraj. To je bilo to. Ustvari mi je, s jedne strane, odgovaralo malo predaha od svega, ali, budimo realni, tri mjeseca „odmora“ bilo je i više nego dovoljno. I vrlo brzo sam shvatila što mi nedostaje. Odlazak na posao. Tjedna rutina. Nije bilo tjedne rutine. Najviše mi je nedostajalo rano ustajanje. Odlazak na posao. Obaveza. Nisam tip osobe koja bi bila doma. I da dobijem na lutriji ja bih išla raditi.. Volim imati radni ritam. Volim ponedjeljak i novi početak radnog tjedna. Doručak, kava u omiljenom kafiću, odlazak na posao...

Vratila mi se tjedna rutina. Veseli me. Drugačije je. Novo. Zanimljivo, kreativno, dobro. Nekoliko mjeseci brzo je prošlo. Drago mi je što sam postala dio ekipe koja stvara virtualne asistente već više od jednog desetljeća. Zadovoljstvo je biti na raspolaganju korisnicima i svakodnevno slušati da su, otkad koriste naše pomoćnike, postali učinkovitiji u svakodnevnom poslovanju. U poslu sam inače često bila u situaciji kad mi je trebao pomoćnik koji razumije hrvatski i kuži zakone – jedan pouzdani virtualni asistent. Barem jedan. Na primjer program za evidenciju radnog vremena. Zajedno smo, moja Andreja i ja, radile popis zaposlenika, slagale tablice u Excelu, provjeravale tko je kada na godišnjem, jesu li iskorišteni svi dani ili je nešto preostalo... Da smo tada znale da virtualni asistent Evidencija rada može odraditi sve umjesto nas, sve bi bilo daleko lakše.

Uskoro slavimo svi – ja pet mjeseci na novom radnom mjestu i rođendan, a Raverus punih 11 godina.